Saša Paparella: Vjetroelektrane – spas za planet, problem za okolinu (3.)

Uz estetsku, zamjerka prema vjetroelektranama koju se najčešće čuje su državni poticaji, odnosno fiksna cijena od 100 eura po Megavatsatu (MWh) koja je vrijedila i kad je ona tržišna bila nekoliko puta niža. Rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača izdaje Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA), što je, uz određivanje kvote, uvjet za sklapanje dugogodišnjeg ugovora o otkupu s Hrvatskim operatorom tržišta energije (HROTE).

Proizvođačima su imali zagarantiranu poticajnu cijenu, a kako je ona bila viša od one cijena po kojoj HROTE energiju otkupljenu od povlaštenih proizvođača prodaje, razlika se nadoknađivala naknadom za poticanje obnovljivih izvora energije (OIE) koju plaćaju svi  kupci električne energije u RH.

Investitori godinama čekaju na podzakonske akte

Prema podacima koje smo dobili iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, od 2007. do veljače 2023. za poticaje (odnosno "za proizvodnju vjetroelektrana") isplaćeno je 9.626.204.577,42 kuna, odnosno blizu 1,3 milijarde eura. S vlasnicima VE potpisivali su ugovori s HROTE-om na 12 godina, tijekom kojih su se obvezali prodavati struju državu po fiksnoj cijeni.

Međutim, prosječna cijena električne energije za dvanaest mjeseci 2022. iznosila je 273,72 €/MWh i bila je veća za 159,14 €/MWh u odnosu na isto razdoblje 2021. Tržišna cijena je u ljeto 2021. godine probila okvir od 100 eura po Megavatsatu, a nakon ruskog napada na Ukrajinu u ljeto 2022. nakratko je dosegla i 500 eura. Kad je postalo jasno da će i dugoročno ostati viša od one dogovorene cijene, dio vlasnika VE odlučio je istupiti iz dogovora s državom i ponuditi svoju robu na tržištu. Od 26 hrvatskih vjetroelektrana, u veljači 2023. samo njih 12 ostalo je u sustavu poticaja, doznajemo u Ministarstvu gospodarstva.

Investitori u sustavu poticaja ne vide problem, a komentar nam je dao i Tonći Panza, inicijator gradnje i suvlasnik one prve vjetroelektrane Ravne 1 podignute na Pagu. "S aferom Krš-Pađene krenula je kriva predodžba, nekakva priča da se na vjetru milijarde vrte. Istina je, dobivali smo te poticaje, ali eto mi smo otvorili našu vjetroelektranu u ljeto 2005. a tek 2007. su nam počeli davati te poticaje, jer su propisi kasnili tri godine a mi smo imali sklopljen komercijalni ugovor s HEP-om koji smo morali ispoštovati.

Razlike u tretmanu investitora

Tri godine smo čekali na donošenje propisa, nije bilo podzakonskih akata i pretrpili smo ogromne štete. Ozbiljne novce su nam uzeli iz džepa i nitko za to ne odgovara. Zbog divljanja cijena država je skoro sav taj poticaj vratila u zadnjih par godina, kad su od velikih elektrana dobivali energiju ispod tržišne cijene, no o nama se i dalje uvijek priča kao o velikim potrošačima novca", kaže Panza.

"Investitori mogu  izaći i ranije iz sustava poticaja, neki se ljute ali tu nema klauzule, radiš ono što ti se najviše isplati. Stalno su mislili da će tržišna cijena biti niža od njihove, a znalo se da će cijena porasti, upozoravao sam. Poticaj je trebao biti uveden u određenom trenutku, tako je bilo i u cijeloj EU, no onda su se tržišni uvjeti promijenili i postali su nenormalni. Predviđeno je da u poticajima budete 12 godina, a mi smo morali izaći već nakon devet jer su nam računali od početka proizvodnje, a ne od trenutka kad smo ušli u sustav poticaja. Cijene električne energije na tržištu tada su bile nikakve. Nepravedno je što su neki investitori uspjeli ishoditi dozvole u znatno kraćem vremenu od drugih i time došli u situaciju da im projekti budu uvršteni u raspoložive kvote umjesto ili ispred drugih", kaže Panza, koji je VE prvi put vidio u Njemačkoj, a 1998. je s partnerom podigao prve mjerne stupove na Pagu, gdje su kasnije podigli jednu, za današnje prilike malu elektranu, u kojoj su ostali izvorni vlasnici.

Od izgradnje je prošlo 18 godina i ta VE ide prema svojem kraju, pa su se posvetili drugoj fazi projekt Paga – repoweringu, odnosno postavljanju novih, puno moćnijih turbina. U međuvremenu su podigli, a kasnije i prodali VE Rudine, a sada u Lici rade na novom projektu, VE Bruvno, koja bi trebala biti gotova do kraja 2023.

'Podizanje vjetroelektrana je usporeno nereguliranim odnosima, sumanutim odlukama i inatu pojedinih službenika'

Zašto nisu nastavili podizati vjetroelektrane na otocima?

"Izgradnja na otocima bila je generalno zabranjena jednom čudnom uredbom, a onda su ipak ublažili i sada je dozvoljena gradnja izvan obalnog pojasa, odnosno 1000 metara od obale mora, no mi smo se u međuvremenu prebacili u unutrašnjost. U početku se vjetroelektranu moglo napraviti unutar pet godina, a onda se počelo dodavati razne propise i regulativu čime je usporen razvoj. Pod ovim uvjetima početi projekt je čisto samoubojstvo. Sve ove VE su iz prošlosti, to su sve zatečeni projekti, nisu po novim propisima. Čuju se opravdanja da to od nas traži EU, pa se mi kao nešto prilagođavamo, no u većini slučajeva to nije potrebno. Zapelo je na nereguliranim odnosima, sumanutim odlukama, neživotnim postupcima i procedurama, inatu i nesposobnosti pojedinih službenika.

Kod nas se olako donose zakoni, a država je spora. Ne bi trebalo suštinske odluke tako često mijenjati, netko uđe u ministarstvo i napravi dar-mar jer mu je netko šapnuo da bi to bilo dobro, jer se tako valjda radi negdje na Islandu. Nitko se sustavno time ne bavi nego li svaki novi političar nešto nametne, pa se ministar Radimir Čačić hvalio kako je on zaustavio razvoj vjetroelektrana, ministar Slaven Dobrović se hvalio da je onemogućio malverzacije, pa je napravljen Zakon o obnovljivim izvorima energije (OIE) koji nije zaživio, a onda smo dobili Zakon o tržištu električne energije, čija primjena je problematična. Neefikasni smo, nitko neće ići na europske fondove jer s tako sporom državom ne možemo garantirati za rokove, pa ako krenete u investiciju i zapnete morate vraćati novce.

Uvijek su neka ad hoc rješenja, ništa sustavno, uvijek prebijamo preko koljena. Još 2015. pojavio se zakon po kojem su se investitori mogli natjecati za zemljište u državnom vlasništvu na jedan nesuvisao i sumanut način – morali ste prvo objaviti sve svoje planove, i onda bi se raspisao natječaj na koji  mogao bilo tko javiti, nije bilo jasno imate li prednost pred drugima koji mogu prepisati sve ono što ste vi napisali. Zašto ja moram svoju poduzetničku aktivnost objaviti javno? Trebalo je ići drugim putem, da ako netko ima lokacijsku dozvolu idemo na postupak izvlaštenja i sve je riješeno. Po starom Zakonu o električnoj energiji moglo tako, pa i kad su u pitanju privatne čestice, a taj zakon i dalje postoji, ali se taj dio ne primjenjuje", kaže Tonći Panza.

'Neće valjda i Ohmov zakon u hitnu proceduru u Saboru'

"Najsporniji su natječaji o zemljištu, to samo kopiraju iz zakona u zakon. Nama treba zemljište za podizanje VE, one su većinom na državnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu lokalne samouprave. U zemljišnim knjigama često piše da je to društvena imovina, pa im te pravne odnose mi rješavamo kad se pojavimo. Državno zemljište nije sveta krava, razna ministarstva kojima smo se obraćali nisu ni znala čije je to zemljište dok mi nismo došli. Stalno se nameću neka nova pravila, filteri, raspisuju se neki natječaji koji su skoro svi nezakoniti. Tu se u zraku vidi korupcija", kaže Panza, koji je u komunikaciji vrlo otvoren, jasno se izražava, a kad ga nešto zasmeta to izravno i kaže.

"Razumijem da su ljudi pragmatični, neće se zamjerati i ići s jasnim stavovima. Nekim izjavama sam stekao neprijatelje, primjerice kad sam tražio da se ukine jedno nepotrebno regulatorno tijelo nadležno za našu djelatnost, a koje je često samo sebe proglašavalo nenadležnim. Pa koji je njihov smisao ako su nenadležni?  Meni neki govore da sam prejednostavan, ali nekad stvari treba dovesti do apsurda da bi ih se promijenilo. Davali smo na stotine primjedbi i objašnjavali što se ne treba mijenjati i do čega će to dovesti, sve smo predvidjeli, no nije usvojeno baš ništa od primjedbi naše cehovske Zajednice obnovljivih izvora energija pri HGK, no neke druge interesne skupine su ipak slušali", kaže Panza.

"Problem je eskalirao kad se Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava (HOPS) prijavilo puno zahtjeva za priključke, koji su ponekad i nebulozni, planiraju proizvodnju i do 1.000 MW (megavata), a ma koliko to bilo nerealno puno država ih uzima u obzir i onda im rade analizu mreže, pa tu angažiraju fakultete… Na kraju smo nagurali te planirane projekte na 10.000 MW a realno je maksimalno 2.000 MW. Problem je u mreži, jer se ne mogu svi priključiti, valjda su čuli za Ohmov zakon, nadam se da neće i njega mijenjati po hitnoj proceduri u Saboru (smijeh). U zadnjih godinu dana nisu riješili niti šestinu pristiglih zahtjeva za raspisivanjem natječaja, ovom dinamikom još pet godina i to kao ne budu dolazili novi zahtjevi", dodaje Panza.

Autor infografike: Bojan Crnić

"Vi ako radite i sve uredno možete se naći u problemu. Jednom državnom tajniku je krimen bio što je pomagao investitoru, pa nije mu valjda trebao odmagati? Investitori se gube u šumi propisa i dođe po savjet, pa valjda ćete mu pomoći! Pitanje je da li je netko uzeo novac ili nešto drugo, to je kriminal, ali ako si pomogao u redovnom poslu…ne vidim u tome problem", kaže Tonći Panza, pionir vjetroelektrana, a kao poseban problem ističe "gomilu nadležnosti Hrvatskih šuma  koje upravljaju zemljištem, iako su u vrlo malom broju slučajeva i vlasnici.

Oni nisu niti u poziciji da s vama nešto potpisuju, jer vi sklapate ugovor s ministarstvom poljoprivrede. To je jedan strogo kontrolirani kaos, u kojem se politički imenovani direktor HŠ-a ponaša kao da je vlasnik. Tako je i nastala afera vjetroelektrane", zaključuje naš sugovornik.

Za gradnju jedne VE treba izvaditi 90 dozvola

Slično Panzi govori i splitski menadžer Aljoša Pleić, koji od 2015. vodi hrvatsku podružnicu španjolske Acciona Energije, vodeće svjetske kompanije koja se bavi isključivo proizvodnjom električne energije iz OIE i ima, za usporedbu, četiri puta veću instaliranu snagu u OIE od ukupne snage HEP-a.

U Hrvatskoj su prisutni od 2002., a prvo su 2012. sagradili VE Jelinak snage 30 MW, koju je otvorio tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović, a tada je zabilježeno da je svih 20 čeličnih 80-metarskih stupova proizvedeno u splitskom škveru, s najvećim udjelom domaće komponente. Sada grade VE Opor i VE Boraja; sva tri projekta nalaze se iznad Trogira, u radijusu oko 10 km.

"Za gradnju vjetroelektrane trebate izvaditi i do 90 raznih suglasnosti i dozvola. Za svaku promjenu morate proći iznova postupak prihvatljivosti za okoliš, pa čak i ako za samo jedan metar mičete stup i time bespotrebno angažirate državne i vlastite resurse U tom slučaju trošak razvoja drastično raste – razne studije, dokumenti o suglasnosti, izmjene, dopune… Država pokazuje svoju moć tamo gdje može i gdje ništa nije uložila sve do prije par godina, evo tek nedavno je i  HEP uložio u projekt VE Korlat od 58 MW, no sramežljivo se ulaže u solarne elektrane s njihove strane. Država treba stvoriti poticajne uvjete za ulaganje. Nažalost tu su prilično podbacili kad je riječ o provedbi i podzakonskim aktima i onda je rezultat katastrofa", kaže Pleić, koji je bio dugogodišnji predsjednik Udruženja za obnovljive izvore energije Hrvatske, te je trenutno zamjenik predsjednika Udruženja OIE pri HGK.

"Hrvatska je preregulirana država u kojoj se stalno mijenjaju pravila igre:  na razvoj projekata VE na primjer, odnosi se Zakon o prostornom planiranju, Zakon o gradnji, Zakon o zaštiti okoliša i prirode, pa cijeli set energetskih zakona…i nema nikakvog objedinjenog i usklađenog propisa i provedbenog akta. Još 2016 godine dobili smo prvi zakonski okvir o OIE koji nažalost nikad nije u potpunosti stupio na snagu jer nema uredbi koje se odnose na velike projekte na državnom zemljištu, trebale su biti donesene kroz šest mjeseci, a čekamo ih sada već sedam godina. Upravo radi toga smo mi za VE Opor i VE Boraju dvaput morali prolaziti postupak izmjena i dopuna dozvola, jer se u međuvremenu tehnologija snažno razvila, postala učinkovitija, pa umjesto planirana 52 agregata  od 1,5 MW sada ih imamo 16 po 4,5 MW. I svaki put postupak izmjene i dopune ide skoro od nule – nove ceste, novi elaborati, raspored…", u dahu će Pleić, koji problematičnim smatra i pooštravanje oko zaštite okoliša, gdje su "troškovi i vrijeme izrade studija beskrajno porasli".

Kaže da mu nije uvijek lako objasniti vlasnicima probleme s hrvatskim birokratskim aparatom, "no srećom Acciona djeluje u 60 zemalja, pa su navikli i na neke gore primjere. Netko bi trebao preklopiti sve podatke koje država ima i spojiti ih u jednostavnu bazu, pa da znamo gdje se sve može graditi, ovako država ponekad odobrava u prostornim planovima i neke sulude lokacije, a na kojima je na kraju projekt neizvediv", kaže Pleić.

Ministar Vrdoljak je skresao poticaje

Kad je Acciona došla u Dalmaciju, istražili su potencijal vjetra i uvjete na 17 lokacija i nakon nekoliko godina analize izdvojene su četiri pozicije kao najbolje za projekte VE. Tada još nije bilo ni Nature 2000, ekološke mreže koja obuhvaća 37 posto kopnenog teritorija RH a proglašena je 2013.

"VE Opor i VE Boraja su u stvarnosti na dva susjedna brda, no interno ih im tretiramo skoro kao jedan projekt i tako idu istovremeno u realizaciju. Oba su projekta krenula u razvojnu fazu 2008. još tada im je dodijeljen budžet i vremenski okvir. Ideja je bila da budu gotovi oko 2013., a onda je došlo do totalne promjene politike – 2012. za ministra gospodarstva imenovan je Ivan Vrdoljak koji je sve projekte u OIE, a pogotovo vjetroelektrane i solarne elektrane, obustavio, skresao poticaje te donio novi zakon, ali ne i  podzakonske akte. Donio je odluku o smanjenju proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana s 1.200 na 744 MW, odnosno ukinuo je poticajnu cijenu proizvedene električne energije iz vjetroelektrana, u trenutku kada nemamo liberalizirano tržište električne energije koje imamo danas", napominje Pleić.

U počecima je bilo predviđeno da renta iznosi tri posto od vrijednosti proizvedenih količina električne energije, što je kasnije smanjeno na jednu lipu po proizvedenom kWh.

Vrdoljakova računica

"To je bilo dosta čudno, jer je Hrvatska pregovarala o pristupanju EU i već tada je postojao klimatski paket 20 – 20 – 20, što znači da smo do 2020. trebali imati 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji. Tada je RH bila na manje od dva posto pa je Vlada molila – s obzirom da smo imali nedugo prije toga i nesretni rat – da nam EU prizna velike hidroelektrane i odjednom smo skočili na 14 posto. Ali niti to nije bilo dosta, nego je Vrdoljak 2013. naručio od Instituta Hrvoje Požar studiju po kojoj se preko milijun Hrvata grije na drva, čime smo opet naglo skočili na vrh s 28 posto OIE! Ispalo je tako da smo ispunili ciljeve, da smo ispred Njemačke, iako je RH i danas zadnja u EU po per capita po instaliranim izvorima OIE. Danas je taj broj 31,3 posto. No Vrdoljak je te podatke po kojima navodno HR imam dovoljno OIE iskoristio da smanji poticaje i gura termoelektrane – TE Plomin, TE Osijek. Uspio je na duže vrijeme zaustaviti sve nove projekte OIE, pa je tako i VE Senj, koja se tek sada realizira, odobrena prije 2013".

Pleić naglašava kako je "apsurd da smo dozvolili da se tako dugo može graditi po istim uvjetima kao kada su ugovori o poticaju potpisani. Iako je u međuvremenu tehnologija postala puno bolja, uvjeti se nisu mijenjali, a poticaji su s vremenom postali preveliki u odnosu na dostupnu tehnologiju i njenu cijenu. Drugi su to pametnije napravili, u Sloveniji investitor ima tri godine da izgradi elektranu, a svaki kvartal se dogovorena cijena otkupa umanjuje za određeni postotak, što ga motivira da ubrza gradnju.

"Inače poticaje za OIE smatram najbolji oblikom, jer se isplaćuju tek kad isporučite proizvod i HOPS to registrira, za razliku od primjerice poticaja za stočarstvo, pa to i nas motivira da proizvedemo što više. Državi je dobivanje energije iz OIE-a najvažnije, da što manje uvozimo i tako direktno pozitivno utječemo i na bilancu i na BDP. I ne znam zašto su naši poticaji na stupu srama kada se sve u životu potiče".

Vrdoljak na službenom putu

Pleiću smeta i nedostatak državnog plana, pa tako primjerice nema akta kojim možete natjerati neku županiju da sagradi dalekovod kojim će se spojiti dvije susjedne županije, jer su one najviši autoritet u prostornom planiranju.

"Tu nema plana višeg reda. Sve regulira prostorni plan (PP), ali on ne postoji na državnoj razini i onda županije kolo vode i imate različite uvjete u planiranju projekata OIE. Uz to je problem i lošeg planiranja obuhvata u prostornim planovima, pa neki budu totalno neprihvatljivi za projekte i njihovu realizaciju", kaže Aljoša Pleić.

Kontaktirali smo bivšeg ministra Ivana Vrdoljaka i zamolili ga da nam objasni svoju ulogu u sprječavanju razvoja korištenja obnovljivih izvora energije, no odgovor nam nažalost niti nakon tjedan dana nije poslao, pravdajući se "službenim putom".

Pročitajte više:

Saša Paparella: Vjetroelektrane – spas za planet, problem za okolinu

Saša Paparella: Vjetroelektrane – spas za planet, problem za okolinu (2.)

Nastavlja se