Šećemo između desetaka divovskih stupova s turbinama vjetroelektrane (VE) Krš-Pađene, na granici općine Ervenik i Grada Knina. Kao da smo zalutali u zemlju divova – svaki od 48 stupova vjetroturbine visok je po 132 metra, a vrh krila lopatice doseže visinu od 200 metara, što je dvostruko više od visine tornjeva zagrebačke katedrale.
U temeljima svakog od tih gigantskih stupova nalazi se po 570 kubika betona, te 90 tona armaturnog i nosivog čelika. Vjetar ne prestaje puhati, pa se većina elisa vrti i neumorno proizvodi struju. Ispod same vjetroturbine buka je velika, pa se ne zadržavamo dugo. No, kako smo se uopće našli u ovoj zemlji divova? I – mogu li nas oni zbilja spasiti od klimatske katastrofe izazvane neumjerenim trošenjem fosilnih goriva?
U senjsku buru ulažu i Kinezi
Za VE Krš-Pađene zna svatko tko barem površno prati crnu kroniku, ili barem hrvatsku političku scenu. Od jedne dobre ideje, kao što je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora poput vjetra i sunca, građanima Hrvatske vjetroelektrane su postale samo naziv za još jednu aferu. “A kad bude duvalo, ti puniš džepove”, rekao je njen potajno snimani sugovornik Josipi Rimac, državnoj tajnici, nekadašnjoj gradonačelnici obližnjeg Knina i jednoj od poznatijih protagonistica ‘afere vjetroelektrane’, zbog koje je u svibnju 2020. uhićeno šaroliko društvo u rasponu od šefa Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića pa do načelnice općine Gračac Nataše Turbić i predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske energetske regulatorne agencije (HERA) Tomislava Jurekovića. Koji tjedan kasnije, po povratku iz Posušja uhićen je investitor u VE Krš Pađene Milenko Bašić, vlasnik zagrebačke tvrtke C.E.M.P. i jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u BiH.
U međuvremenu je Josipa Rimac dogurala do dviju USKOK-ovih optužnica povezanih s tom aferom, a njezino uhićenje otvorilo je Pandorinu kutiju, čiji je sadržaj ozbiljno zaljuljao Vladu Andreja Plenkovića i stajao slobode nekoliko njegovih ministara. Bašić je u toj aferi drogooptuženi.
I tako, umjesto da se piše o ekološkom projektu i ulaganju od četvrt milijarde eura, mediji su se počeli baviti aferom i korumpiranim ministrima, otvorivši i pitanje ogromnih državnih poticaja za vjetroelektrane koje plaćaju hrvatski građani kroz naknadu za obnovljive izvore energije. Pisalo se i o nevoljama investitora koji godinama čekaju na dobivanje potrebnih dozvola, a što je u nekim slučajevima opet vodilo do korupcije kao jedinog rješenja…
Otkako je u ljeto 2004. na Pagu otvorena VE Ravne, sa svega sedam vjetroturbina, u prosjeku se u RH otvarala prosječno po jedna VE godišnje. Putem je doduše bilo raznih zastoja, pa tako između 2017. i 2020. nije otvorena niti jedna, a onda su 2021. puštene u rad tri – VE Senj, VE Korlat i već spomenuti VE Krš-Pađene. Po statistici Ministarstva gospodarstva tih 26 vjetroelektrana je tijekom 2022. proizvelo 2,28 Teravatsati (TWh) električne energije, od 18,4 TWh koliko je te godine ukupno potrošeno u RH, pa one čine 12,5 posto u ukupnoj energetskoj strukturi zemlje.
Država već godinama potiče investicije u obnovljive izvore energije (OIE) jer se Hrvatska do 2050. obvezala na dekarbonizaciju, odnosno drastično smanjenje svoje emisije ugljičnog dioksida. Rat u Ukrajini i smanjeni dotok ruskog plina samo su ubrzali procese ‘skidanja’ s fosilnih goriva, pa je i Vlada nedavno obećala veću propusnost za cijeli niz projekata koji koriste obnovljive izvore poput sunca i vjetra. Mnogima su vjetroelektrane postale zanimljive, pa u hrvatski vjetar ulažu tvrtke iz Španjolske, Kine, Austrije, Slovenije, Nizozemske, BiH, Njemačke, a kao vlasnici VE sada se pojavljuju i, primjerice, domaći mirovinski fondovi i Zadruga za etično financiranje.
Neke od VE u svom je mandatu otvorio predsjednik Ivo Josipović, a onu iz prosinca 2021., VE Senj, pustio je u probni rad premijer Andrej Plenković. Nju je izgradila kineska državna kompanija Norinco International Cooperation, a tih 39 vjetroturbina na području Senja i Brinja je 2022. proizvelo 387,84 Gigavatsati (GWh) , odnosno 35 puta više od one prve vjetroelektrane na Pagu. Kinesko postrojenje u Senju po instaliranoj snazi i očekivanoj proizvodnji od 530 milijuna GWh je ispred VE Krš-Pađene, gdje je predviđena godišnja proizvodnja od 480 GWh. Ogromno energetsko postrojenje Krš-Pađene koje i u svom nazivu ima pojam “krš” promijenilo je krajolik siromašne Bukovice, a maloj općini Ervenik donijelo nadu da će godišnje prihodovati znatan novac, jer bi investitor od svakog proizvedenog kilovatsata trebao davati jednu lipu naknade.
‘Od buke ne možemo spavati‘
No što o vjetroturbinama (vjetroagregatima, “vjetrenjačama”) misle oni koji žive u njihovoj blizini? Za svaki projekt vjetroelektrane investitor mora imati elaborat o utjecaju na životinje, a što je s utjecajem na ljude?
Silazimo s VE Krš Pađene u obližnje Mokro Polje, jedno od sela općine Ervenik i tu susrećemo Jovanku Babić, koja se sa suprugom Todorom prije dvadesetak godina vratila u selu iz kojeg su izbjegli u Oluji. Njihova lijepa kamena kuća nalazi se na 500 metara od VE Krš-Pađene. Posjetili smo selo danju, kad se buka nije čula. Ali noću je, tvrde mještani, posve drugačije. “Kako živimo? Pa od buke vjetroelektrane ne možemo spavati! Nisu nam ništa dobro donijele, samo uginuća ptica i šišmiša. Očekivali smo barem malo nižu cijenu struje, ali niti to nismo dobili. Nitko nas nije ni obavijestio da će se graditi, a mi smo već prije njihove gradnje čuli za iskustva nezadovoljnih ljudi iz okolice Šibenika”, kaže Jovanka.
Kad spominje “ljude iz Šibenika”, Jovanka vjerojatno misli na VE Trtar-Krtolin iz 2006., čijih se 14 vjetroturbina nalazi iznad autoceste koja povezuje Zagreb s Dalmacijom. Te su godine vjetroelektrane na brdima iznad Šibenika postale vidljive svima koji autom prolaze kroz srednju Dalmaciju, a ubrzo su počele gusto nicati, kako uz autoceste, tako i daleko od njih, u malo kome dostupnim brdima Like i unutrašnje Dalmacije.
Nažalost, do sistematiziranih podataka o VE je teško doći – poveznica na tabelarni prikaz i interaktivnu kartu domaćih vjetroelektrana nije dostupan jer resorno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja koristi zastarjeli program, pa smo sami morali složili tablicu. Dosad je – ako smo dobro brojali – na potezu između Velebita i Pelješca ukupno podignuto 375 stupova vjetroturbina. Tu se brojke ponekad međusobno razlikuju, jer se tehnologija brzo razvija pa se ponekad i s manjim brojem stupova može polučiti isti učinak. To se dogodilo i sa VE Krš-Pađene koja je po prvotnim planovima trebala imati čak 71 vjetroturbinu, no zbog brzog razvoja tehnologije i sporog izdavanja dozvola na kraju je za ukupnu snagu od 142 Megavata (MW) bilo dostatno izgraditi njih 48. Istovremeno, promjer lopatica rotora se s početnih 52 metra udvostručio na 108 metara.
Bašić obećavao plaćati 4,6 milijuna kuna naknade godišnje
Središte Ervenika, povratničke općine čiji broj stanovnika ovisno o godišnjem dobu varira između nekoliko stotina i nekoliko tisuća, izgleda kao da je jučer završio rat. Glavnim mjesnim trgom uglavnom dominiraju ruševine, umjesto trgovine povremeno dođe kombi iz kojeg se prodaju namirnice, jedini kafić otvara tek popodne, a okolo lutaju krave. “Da, postali smo Indija”, prihvaća našu opasku agilni gradonačelnik Predrag Burza (SDSS) koji je u vrijeme gradnje vjetroparka imao toliko planova, no sada svi stoje, iako vjetroturbine rade punom parom.
“Kod nas vjetra uvijek ima, ovdje je grotlo kroz koje uvijek nešto puše. Nije to kao na onim čukama iznad Gračaca, kod nas su stupovi podizani na ravnom terenu, imali smo već i dalekovod, pa je cijela investicija bila lakša”, nabraja Burza prednosti svog kraja.
No, ipak nije ispalo tako idealno. Iako je Milenko Bašić u intervjuima najavljivao da će njegov C.E.M.P. svake godine uplaćivati oko 4,6 milijuna kuna naknade od proizvedene energije koje potom u omjeru 75:25 posto dijele Općina Ervenik i Grad Knin, investitor koji je zauzeo 2.100 hektara sada, kad mora platiti oglušuje se na tu obvezu, a lokalna samouprava ne može ništa osim tužiti ga – što su i napravili.
“Općina Ervenik je među najnerazvijenijim ne samo u Hrvatskoj već i u EU, a VE Krš-Pađene trebala je biti svijetli primjer dobre saradnje. Žao mi je što je do toga svega došlo. Kad bi investitor poštovao svoje obveze, taj bi se novac uložili u socijalu, školstvo, OPG-ove…Na kraju je ostala ružna slika i svi pričaju kako je sve skupa ispalo nakaradno. Mi smo zbilja dali sve od sebe, koliko smo mogli u zakonskim okvirima, da se taj projekat desi. Kad je u jednom trenutku Milenko Bašić došao do zida, dali smo mu i preporuku za kredit HBOR-a. Tadašnji gradonačelnik Knina Marko Jelić i ja bez razmišljanja smo napisali vrlo ozbiljno pismo preporuke, a za koje smo kasnije čuli da je bilo presudno za odobravanje 80 milijuna eura kredita da C.E.M.P. dovrši projekt. A da smo znali kako će ispasti, ne bismo dozvolili da se ijedna lopatu zakopa!”, kaže Burza.
Nakon puštanja u probni rad u travnju 2020., u listopadu 2021. dobivene su pravomoćne uporabne dozvole i tada VE Krš-Pađene kreće u redovni rad. Lanjske je, 2022. godine proizvela 403,15 GWh električne energije, pa se načelnik obratio investitoru s molbom da mu dostave podatke o svom poslovanju, te da počne plaćati obveze prema lokalnim samoupravama.
“Novi Zakon o komunalnom gospodarstvu ispravno određuje da tek kad projekt bude dovršen i počne zarađivati počinje obveza investitora prema nama. Nažalost, taj zakon ima i svoju lošu stranu – preširok je, pa nam sada investitor ne priznaje naša rješenja, odbija plaćati i naknadu od proizvedene energije i komunalni doprinos, koje bi nam morao redovito plaćati. A nije nam platio niti jednokratnu komunalnu naknadu, tako od njega još ni lipe nismo dobili”, kaže Burza, dodajući kako je njegova općina “jedna od najsiromašnijih u EU”.
U početku je zakonodavac predvidio da renta na proizvedenu količinu elekrične energije iz obnovljivih izvora iznosi tri posto od njene vrijednosti, no potom je taj iznos – navodno zbog pritiska HEP-a, koji ga također mora plaćati za svoje hidroelektrane – smanjen na jednu lipu po proizvedenom KWh. Sada je tako malen da ga je nemoguće tu jednu lipu preračunati u eure, odnosno cente.
C.EM.P.: ‘pozivamo Ervenik i Knin da nam izdaju zakonito rješenje’
Na pitanje kakvi su odnosi s investitorom Bašićem, načelnik Burza odgovara – “od samog početka do završetka projekta bili su najbolji mogući! Često smo se čuli, viđali, tražili smo rješenja da se realizira projekat vrijedan skoro 240 milijuna eura, sve je bilo dobro do trenutka kad smo dobili pravomoćne uporabne dozvole i zatražili podatke o količini proizvedene električne energije, a kako bi i općina dobila svoj benefit. Od tog je trenutka nastao potpuni šum – investitor nam je prvo rekao da zbog komplicirane procedure moramo sačekati na podatke, a potom i da nemamo što od njih tražiti. Zato smo morali tražiti podatke od nadležnih institucija, od Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) i angažirati ovlaštenog sudskog vještaka da izvještači čitavu teritoriju.
Sada je to sve skupa na Trgovačkom sudu, u godinu dana nije održano još ni pripremno ročište, a u međuvremenu trpimo ogromnu štetu. Po dobivenim podacima, u tri godine VE Krš-Pađene proizvela je 1,1 milijarde kWh, što znači da investitor mora isplatiti 11 milijuna kuna, od toga preko osam milijuna općini Ervenik, a ostalo Kninu, jer se na našem terenu nalazi 36 a na kninskom 12 vjetroturbina, no Bašić negira i naša rješenja i proizvedene količine”, kaže Burza.
Upitan za naknadu od proizvedene energije i jednokratnu komunalnu naknadu, načelnik dodaje da ne bi s time licitirao jer “to su ogromni iznosi, s tolikim prihodima mi bi bili i među razvijenim općinama. Za komunalnu naknadu investitor tumači da im je općina bila dužna napraviti infrastrukturu, pa tako i puteve unutar vjetroparka, iako je to sve dio projekta pa ne znam odakle mu takva ideja… Samo od komunalne naknade općina Ervenik trebala bi mjesečno dobivati preko 270.000 eura, odnosno godišnje skoro dva općinska proračuna”.
Iako se nama Milenko Bašić nije odazvao na poziv, iz C.E.M.P.-a su medijima poslali objašnjenje kako je Burzin pokušaj naplate ta tri milijuna eura godišnje “nezakonit, jer C.E.M.P. nije vlasnik zemljišta, općina nam nije osigurala infrastrukturu kako je propisao zakon, a obračunali su nam površine koje nisu u građevinskoj niti lokacijskoj dozvoli. Komunalna naknada i komunalni doprinos predmet su sporova i čeka se pravomoćno rješenje”. No zašto Bašić nije platio barem naknadu za proizvedenu električnu energiju od jedne lipe po KW, koja samo u 2022. iznosi gotovo 600.000 eura? “Ta sredstva držimo rezervirana na računima pokušavajući već više od 12 mjeseci dozvati općinu Ervenik i grad Knin da nam izdaju zakonito rješenje ili sklope sporazum kako bi se na zakonit način raspodijelila naknada između grada i općine”, ističe se u priopćenju C.E.M.P.-a.
Umjesto ptica – insekti i glodavci
“S obzirom na sadašnju, visoku cijenu električne energije investitoru ne bi trebao biti problem platiti svoje obveze. Bašić smatra da komunalnu naknadu ne mora plaćati jer da ona ne postoji, a da je naknada od jedne lipe po KWh zamjenski institut za namjenu prostora i da je naše rješenje nelegalno. Napominje i da su oni morali graditi na nepristupačnim dijelovima, što je nama krajnje uvredljivo, jer ne samo što njima taj teren služi za bogaćenje već su tu naši preci stotinama godina živjeli uz tu prirodu! Nažalost, zakon mu omogućava da se može žaliti i nas mučiti do besvijesti. U taj zakon treba uvesti komponentu ovršnosti, pa da svaki investitor zna što ga čeka. Nadam se da će se to primijeniti, a ako sudovi donesu odluku koja ne bi išla u korist lokalnih samouprava pozvat ću kolege iz cijele Hrvatske da ne dozvole instaliranje bilo kakvih izvora OIE jer je to tolika devastacija prostora i utjecaj na okoliš da je naknada ništa u usporedbi s tim”, upozorava Burza.
Nastavlja kako “te neprirodne grdosije itekako utječu na okoliš, okolo više nema ptica – iako ih sada ima unutar vjetroparka – ali zato imamo puno više insekata, glodavaca, bolesti u poljima. Zasad nam je jedini benefit što su neki domaći ljudi bili zaposleni kad se VE gradila, a iako je investitor poštovao sve propise što se tiče udaljenosti od kuća, ima buke, u okolnim selima se čuju te elise”.
Ljudi u Bukovici su shvatili da u razvoj moraju uložiti prostor. Cijela općina je ušla u ekološku mrežu Natura 2000, koja ostavlja samo pet stvari kojima se možemo baviti: ugostiteljstvo, turizam, stočarstvo, poljoprivreda i obnovljivi izvori energije (OIE).
Kako doznajemo, poduzetni Bašić toga nije bio posve svjestan, pa je imao i neke druge planove. Primjerice da usred vjetroelektrane sagradi spalionicu otpada, dok mu nisu objasnili što znači projekt Natura 2000. Druga ideja je bila puno bolja – htio je sam sklapati vjetroturbine, u tu je svrhu kupio bivši pogon TVIK-a u obližnjem Kistanju, no nije uspio u razumnom roku dobiti dozvole pa je komponente ipak morao kupiti u inozemstvu.
Više u nastavku...
